Изборник
Trajanje: 3h teorija + 1h praktični deo
Prava biljka, pravo mesto!
Načelo „prava biljka na pravom mestu“ može sprečiti mnoge uobičajene probleme povezane s ekosistemom i potencijalno smanjiti zahteve za održavanjem zelenih površina. Različite biljke imaju različite zahteve za rast i nije svaka biljka prikladna za svako mesto, posebno u urbanom okruženju gde su različiti elementi urbanizacije i priroda u interakciji. Nisu sve biljke prikladne za sadnju u vašem području, stoga istražite koje su biljke autohtone na vašem području ili šta je s uslovima uzgoja u vašoj regiji.
Analizirajte sa učenicima okolinu i prirodu područja na kojem živite. Upoznajte ih s autohtonim biljkama i mogućim negativnim posledicama odabirom neautohtone, invazivne biljke.
Svaka lokacija na kojoj se planira nova zelena površina ima svoje zahteve i nije svaka biljka prikladna za svaku lokaciju. Sadnju treba obaviti tako da prvo analizirate okolinu i njene potrebe te u skladu s tim odaberete biljku. Vrlo je korisno u dizajnu staviti sve na papir (tlocrt i presjek) kako biste dobili pregled mogućih položaja biljaka i njihovih međusobnih odnosa i odnosa prema okolini. Cilj je kreirati pejzaž koji u najvećoj mogućoj meri održava sam sebe, svoje prirodno okruženje i olakšava posao ljudima koji njime upravljaju. Takav pejzaž je u skladu s okolinom, s biljkama i mikrobima, tlom i vazduhom koji rade zajedno kao skladna celina (sistem) koja zahteva minimalne unose hranljivih materija i rada.
Prvi i možda najvažniji izbor kod dizajniranja zelene površine je: da li će biti u skladu s okolinom ili negativno delovati na nju? Možemo pokušati uzgajati ono što želimo, ne obazirući se na prirodne i domaće uslove vrta, ili možemo odabrati biljke i metode uzgoja koje odgovaraju uslovima okoline (i ispod i iznad zemlje).
Najbolje je započeti s razumevanjem onoga što se događa oko područja na kojem će se saditi biljke: da li je blizu puta / ulice / trotoara, ima li u blizini betona ili asfalta i koliko je parcela velika. Vrsta biljke koju sadimo može uveliko uticati na prostor na kojem je sadimo, što znači da trebamo imati dobre razloge za svaku biljku koju odlučimo učiniti delom našeg urbanog okruženja.
Potrebno je povezati vrt s okolnim prirodnim područjima korišćenjem biljaka koje privlače, pružaju sklonište i hrane domaće insekte i životinje, te napraviti zasade koji imaju višestruku namenu i funkciju.
Odabir između višegodišnjih ili sezonskih biljaka zavisi od namene zelene površine, raspoloživih resursa i postojećih potreba, kao i želja koje je potrebno zadovoljiti. Naravno, može biti i kombinacija jednog i drugog, a najviše zavisi o tome ko će održavati biljke i kakav je dugoročni plan lokacije.
Jednogodišnje biljke su biljke koje svoj životni ciklus završe u jednoj vegetacionoj sezoni. Ako želite ponovno uzgajati iste biljke sledeće godine, sakupite njihovo seme. Mnoge jestive biljke poput povrća i začinskog bilja su jednogodišnje, pa su jednogodišnje biljke bitan deo vašeg povrtnjaka ili lekovitog bilja.
Jednogodišnje biljke su savršene biljke za kontejnere i manje ograđene površine. Sa samo kratkom vegetacionom sezonom, malo je verovatno da će prerasti kontejner i zahtevati presađivanje.
Višegodišnje biljke (trajnice) su biljke koje rastu i daju plodove tokom više vegetacionih sezona. Posadite ih jednom, a ovisno o usjevu, mogu živeti od dve godine do desetljeća.
Višegodišnje biljke (trajnice) igraju važnu ulogu u zdravlju tla. Budući da ih nije potrebno ponovno saditi svake godine, uznemiravanje tla je svedeno na minimum i organizmi u tlu napreduju. Višegodišnje biljke imaju opsežan korijenski sistem i pohranjuju ugljenik dublje u tlo gde je stabilniji. Osim vezivanja ugljenika, višegodišnje biljke mogu pomoći u povećanju kapaciteta zadržavanja vode i smanjenju erozije tla.
Kada je u pitanju odluka da li biljka treba biti zimzelena ili listopadna, opet se može odabrati kombinacija oba. Međutim, trebali bismo jasno znati što želimo da zelene površine budu. Zimzelene biljke, jer dosežu visoko, dat će hladovinu tokom cele godine. Međutim, u nekim drugim slučajevima, možda će nam trebati listopadna biljka, kako bismo imali više sunčeve svetlosti u hladnijim mesecima. U pametnom pasivnom dizajnu, zimzelene biljke se uglavnom sade na severu da služe kao vetarobrani, dok se listopadne biljke sade južno ili zapadno od zgrada, vrtova, parkova itd.
Najbolje je imati zdravu mešavinu listopadnog i zimzelenog drveća u svom dvorištu. Listopadne biljke nude lepo jesenje lišće i dobru senku kada potpuno izrastu. Zimzeleno bilje pruža privatnost i godinama deluje kao zaštita od vetra.
Kada razmatramo veličinu biljke, važno je unapred napraviti plan. Treba uzeti u obzir rast i razvoj biljke kako ispod, tako i iznad zemlje. Gusta sadnja biljaka koje razvijaju veliki koren ili krošnju na malom prostoru može dovesti do nedovoljnog prostora za njihov rast i „gušenja“ drugih biljaka u blizini. Ako sadimo mlado drvo, moramo biti svesni da će rasti i postati više i šire. Buduća velika stabla treba posaditi dovoljno udaljeno jedno od drugog kako bi imala dovoljno prostora za rast, izbegavajući blizinu zgrada i saobraćajnica. Takođe, manja stabla i voćke zahtevaju prostor za razvoj krošnje, a njihova krošnja može ometati prolazak pored staza ili do drugih elemenata.
Similarly, smaller trees and fruit trees require space for their crown development, which can obstruct pathways and other features.
Posmatrajući okolinu lako možemo prepoznati koje su biljke tu oduvek postojale – nazivaju se autohtone biljke. Ove biljke se lako prilagođavaju nakon što su posađene jer su navikle na uslove okoline i sposobne su da izdrže lokalne vremenske uslove uključujući zimsku hladnoću i letnju vrućinu. Takođe, možda im neće biti potrebno toliko nege kao drugim biljkama nakon što se dobro ukorene i počnu da rastu. Otporne su na većinu štetočina i bolesti. Sve ove osobine znače da domaće biljke odgovaraju održivim potrebama današnjeg urbanog baštovana.
S druge strane, posvuda možemo primetiti i neautohtone biljke. Ponekad se pretvore u invazivne vrste koje je teško rešiti se kada počnu da se šire. Ovo je važan razlog da dobro razmislite pre sadnje neautohtonih biljaka. Međutim, ponekad može biti čak i korisno uneti nove biljne vrste u okolinu jer one mogu imati korisne efekte. U tom slučaju moramo biti sigurni da nisu invazivne i da se neće agresivno mešati u postojeći ekosistem stvarajući neravnotežu.
Razmislite o integraciji „dobrovoljnih“ sadnica autohtonih biljaka (biljke koje su na tom području spontano rasle i često se smatraju korovom), umesto da ih neplanski uklanjate. Suprotno tome, izbegavajte sadnju neautohtonih biljnih vrsta koje bi mogle ugroziti i poremetiti obližnja prirodna područja.
Koristite široku raznovrsnost biljaka koje se međusobno dopunjuju i uravnotežuju hortikulturno i dekorativno. Uključite različita drveća, žbunje i trajnice kako biste osigurali strukturu i zasadite ih sa brojnim jestivim i dekorativnim jednogodišnjim biljkama kako biste povećali raznovrsnost i prinos. Kombinujte biljke koje zahtevaju više hranljivih materija (kao što su paradajz) sa biljkama koje akumuliraju azot (kao što su mahunarke) kako biste uravnotežili i obnovili plodnost zemljišta.
Napravite kompostnu hrpu za iscrpljenu vegetaciju i nepojedene proizvode, kako biste vratili njihove hranjive i organske materije u zemlju. Malčirajte sa korisnim dodacima i đubrivom od organskih materijala koji podržavaju korisne mikroorganizme u zemlji i povećavaju organsku materiju. Zemlju remetite što manje moguće kako biste očuvali njenu strukturu i kako biste izbegli iznošenje zakopanih semenki korova na površinu kako bi proklijale.
Održavajte „dobre“ insekte korišćenjem biljaka koje ih privlače. Odrežite domaće trajnice u rano proleće, a ne u jesen, kako biste obezbedili hranu pticama, zaštitu od erozije i utočište korisnim insektima.
Cilj ove lekcije je povećati sposobnost učenika da odaberu pravu biljku i mesto za sadnju u zavisnosti od potreba biljke i načina kako biljka stupi u interakciju s okolinom. Polaznici će takođe steći uvid u značaj i posledice sadnje autohtonog i neautohtonog bilja.
Izradite herbarijum
