13. Voda u urbanim sredinama

Trajanje: 3 x 45 minuta 

Upravljanje vodom u gradovima je složen zadatak koji zahteva pažljivo planiranje, ulaganje u infrastrukturu i održive prakse. Usvajanjem efikasnih strategija upravljanja vodom i promovisanjem odgovornog korišćenja vode, gradovi mogu obezbediti pouzdano snabdevanje vodom za svoje stanovnike, a da istovremeno smanje uticaj na životnu sredinu.

 

Uvod/pozadina

Voda je dragocen resurs koji prolazi kroz kontinuirani ciklus isparavanja, padavina i vraćanja nazad u okeane. Međutim, taj proces nije uvek jednostavan, posebno na lokalnom nivou. Ponekad voda pada na neko područje, nakuplja se i uzrokuje poplave ili može brzo oticati, što dovodi do nestašice vode. Zato je ključno upravljati vodnim resursima efikasno i održivo. Zadržavanjem vode u našim sistemima što je duže moguće, možemo je koristiti više puta, smanjiti rasipanje vode, pa čak i sprečiti poplave.

U gradovima je voda ključna za razne svrhe, uključujući piće, sanitarne uslove i industrijske procese. Međutim, upravljanje vodom u urbanim područjima može biti izazovno zbog ograničenih izvora vode i velike gustine naseljenosti. Ključni aspekti koji se odnose na vodu u gradovima uključuju snabdevanje vodom, potražnju, infrastrukturu, upravljanje otpadnim vodama, upravljanje kišnicom, očuvanje vode i upravljanje vodom. Usvajanjem efikasnih strategija upravljanja vodom i promovisanjem odgovornog korišćenja vode, gradovi mogu obezbediti pouzdano snabdevanje vodom za svoje stanovnike uz smanjenje uticaja na životnu sredinu.

U urbanim područjima može se primeniti nekoliko metoda očuvanja vode kako bi se promovisalo održivo korišćenje vode. Neke od tih metoda uključuju:

  1. Efikasni sistemi navodnjavanja: Instalacija navodnjavanja kapanjem ili korišćenje sistema prskalica sa pametnim kontrolerima može pomoći u smanjenju rasipanja vode isporukom vode direktno do korena biljaka i prilagođavanjem rasporeda navodnjavanja na osnovu vremenskih uslova.
  2. Skupljanje kišnice: Skupljanje kišnice s krovova i njeno skladištenje u spremnicima ili podzemnim rezervoarima može pružiti dodatni izvor vode za bašte, pranje automobila ili ispiranje toaleta.
  3. Recikliranje sive vode: Obrada i ponovna upotreba sive vode iz izvora kao što su umivaonici, tuševi i veš mašine u svrhe poput navodnjavanja ili ispiranja toaleta može značajno smanjiti potražnju za svežom vodom.
  4. Uređaji za efikasnu potrošnju vode: Instaliranje slavina niskog protoka, tuševa i toaleta može pomoći u smanjenju potrošnje vode bez ugrožavanja funkcionalnosti.
  5. Javna svest i obrazovanje: Promovisanje praksi očuvanja vode putem javnih kampanja i obrazovnih programa može podići svest o važnosti očuvanja vode i podstaći odgovorno korišćenje vode.
  6. Otkrivanje i popravak curenja: Redovnim pregledom i popravkom curenja u vodoopskrbnim sistemima, kako u domaćinstvima tako i u javnoj infrastrukturi, može se sprečiti nepotreban gubitak vode
  7. Xeriscaping: Dizajn krajolika s autohtonim biljkama koje zahtevaju manje vode može smanjiti potrebu za navodnjavanjem u urbanim područjima.
  8. Merenje vode i određivanje cena: Implementacija sistema merenja vode i višestrukih struktura cena može podstaći očuvanje vode tako što će korisnike učiniti svesnijim svoje potrošnje vode i podstaći efikasnu upotrebu.
 

Zagađenje vode je značajan problem sa kojim se susreću urbana područja. Fitoremedijacija, koja uključuje pročišćavanje vode biljkama, prirodna je i ekološki prihvatljiva metoda. Određene biljke sposobne su da apsorbuju, razgrade ili transformišu kontaminante u vodi. Evo nekoliko tehnika pročišćavanja vode zasnovanih na biljkama koje se obično koriste: 

 
  1. Močvare ili izgrađeni močvarni sistemi: Močvare su prirodni sistemi za filtriranje vode koji koriste biljke, tlo i mikroorganizme za uklanjanje zagađivača. Izgrađena močvarna područja oponašaju ovaj proces i mogu se dizajnirati za tretiranje specifičnih zagađivača. Biljke kao što su rogoz, trska i šiblje pomažu u filtriranju zagađivača dok ih mikroorganizmi u tlu razgrađuju. 
  2. Vodene biljke: Neke vodene biljke, poput vodenog zumbula i vodene leće, mogu apsorbovati i akumulirati zagađivače poput teških metala i organskih spojeva. Ove biljke mogu se uzgajati u vodenim telima kako bi pomogle u pročišćavanju vode upijanjem zagađivača. 
  3. Biofilteri: Biofilteri koriste biljke i njihove korenske sisteme za filtriranje vode. Voda prolazi kroz posudu napunjenu korenjem biljaka koje hvataju i razgrađuju zagađivače. Ova metoda se obično koristi u akvarijumima za održavanje kvaliteta vode. 
  4. Sistemi zasnovani na algama: Alge mogu ukloniti hranljive materije poput azota i fosfora iz vode, što može uzrokovati zagađenje vode. Bazeni s algama ili bioreaktori mogu se koristiti za uzgoj algi i uklanjanje ovih hranljivih materija iz otpadnih voda ili zagađenih izvora vode.
 

Korišćenje biljaka u urbanim sredinama može igrati značajnu ulogu u sprečavanju poplava kontrolisanjem oborinskih voda. Evo nekoliko načina na koje biljke mogu biti korisne: 

 
  1. Zelena infrastruktura: Primena praksi zelene infrastrukture poput zelenih krovova, kišnih vrtova i biosvjetlina može pomoći u apsorpciji i zadržavanju kišnice. Ove značajke sadrže vegetaciju i propusne površine koje dopuštaju infiltraciju vode u tlo, smanjujući volumen oticanja i usporavajući njegov tok. 
  2. Sadnja drveća: Drveće poseduje opsežan korenski sistem koji može apsorbovati značajne količine vode. Sadnja drveća u urbanim područjima pomaže povećati propusnost tla i smanjuje površinsko oticanje. Osim toga, drveće pruža senku, što može sniziti temperaturu okoline i smanjiti rizik od intenzivnih padavina. 
  3. Priobalni zaštitnici: Uspostavljanje vegetacijskih zaštitnih slojeva duž reka, potoka i drugih vodenih tela može pomoći u sprečavanju poplava stabilizacijom obala i upijanjem viška vode tokom jakih padavina. Ovi puferi takođe filtriraju zagađivače i poboljšavaju kvalitet vode. 
  4. Zelene površine i parkovi: Stvaranje i očuvanje zelenih površina unutar gradova, kao što su parkovi i urbane šume, mogu delovati kao prirodne sunđere za kišu. Ta područja omogućuju prodor vode u tlo, smanjujući oticanje i rizik od poplava. 
  5. Održivi sistemi urbane odvodnje (SUDS): SUDS su dizajnirani da oponašaju prirodne procese odvodnje uključivanjem vegetacije, propusnih površina i značajki skladištenja. Pomažu u upravljanju oticanjem oborinskih voda usporavajući njihov tok, promovišući infiltraciju i smanjujući opterećenje tradicionalnih sistema odvodnje.
 

Pri sprovođenju ovih mera bitno je uzeti u obzir specifičnosti i zahteve svakog grada. Treba uzeti u obzir lokalnu klimu, uslove tla i urbanistički dizajn kako bi se povećala efikasnost strategija pročišćavanja zasnovanih na biljkama i sprečavanja poplava. 

Svi možemo učiniti svoj deo u očuvanju i upravljanju vodnim resursima. To se može postići kroz jednostavne navike, kao što je smanjenje potrošnje vode, brzo popravljanje curenja, korišćenje vodoefikasnih uređaja i opreme, praktikovanje odgovornih tehnika navodnjavanja i vođenje računa o potrošnji vode u svakodnevnim aktivnostima kao što su tuširanje i pranje posuđa. Dodatno, podržavanje inicijativa i politika koje promovišu održivo upravljanje vodom može dodatno doprineti našim ukupnim naporima za očuvanje.

Zaključno, važno je negovati i štititi vodu jer je ona dragocen resurs. Odgovorno upravljanje i razumevanje njenog ciklusa obezbeđuje nam dovoljno vode za naše buduće potrebe i generacije.

Cilj

Cilj je pomoći studentima u razumevanju teškoća i pristupa koji se koriste u upravljanju vodnim resursima u urbanim sredinama. Cilj je osvestiti ih o ključnoj ulozi metoda održivog upravljanja vodom i njihovim posledicama na urbane zajednice i životnu sredinu. Na taj način, studenti će razviti bolje razumevanje značaja efikasnog upravljanja vodom u gusto naseljenim područjima i nužnosti održivih praksi.

Korak po korak

Voda u pejzažu – eksperiment

  1. Pripremite dva plastična lista. Ostavite jedan panel prazan.
  2. Pokrijte drugi panel sa nekoliko slojeva tekstila koji će simulirati slojeve zemlje.
  3. Koristite različite predmete i materijale (tekstil, plastične slamke, sunđere, čačkalice…) da napravite modele od suvog zida, drveća, jezera, žbunja… i postavite ih na tablu.
  4. Nakon što pripremite tanjir, recite učenicima da na oba tanjira sipaju istu količinu vode.
  5. Posmatrajte šta se dešava sa vodom.

Razgovarajte sa učenicima o rezultatima eksperimenta i značaju zdravih barijera za zadržavanje zemljišta i vode.

Pitanja za razmišljanje

Ciljevi učenja

Priprema / materijali / alati

Literatura

Idite na sledeću lekciju