Menu
Trajanje: 2 sata
Koji su načini primjene permakulturnih praksi za projektiranje i stvaranje malih zelenih površina u urbanom okruženju. I najmanji prostori u urbanim sredinama mogu iskoristiti za uzgoj hrane.
Uobičajeni pristup uzgoju hrane podrazumijeva velika polja ili barem vrtove od minimalno 100 četvornih metara. Međutim, ne trebamo veliko dvorište ili golemi staklenik da bismo imali uspješan vrt. Neki od vrtova s najvećim prinosima daju ukusno voće i povrće na malom prostoru, čak i u urbanom okruženju.
Sve što je potrebno su dizajnerske vještine, materijal, alati i mašta. Sve, od vertikalnog vrtlarstva do međuusjeva, može višestruko povećati vaš prostor za uzgoj. Čak i mala, osunčana površina na balkonu ili terasi može biti izvrstan prostor za uzgoj biljaka.
Međutim, postoji nekoliko važnih točaka koje treba imati na umu kada uzgajate hranu na malom prostoru. Analiza i izrada dizajna trebaju biti početna točka.
Mala dvorišta u urbanim sredinama mogu biti prekrivena zemljom (trava, korov). U tom slučaju potrebno je pregledati dubinu tla jer su zelene površine često samo tanki sloj zemlje preko šljunka ili betona. Dubina tla može se lako utvrditi promatranjem vegetacije na prostoru. Neke su biljke duboko ukorijenjene, a neke plitko. Ako možete prepoznati duboko ukorijenjene biljke, to znači da ima dovoljno tla za izravan uzgoj hrane. Ako je tlo plitko, najbolje je isplanirati uzdignute gredice ili posude bez dna.
Međutim, u većini slučajeva prostori su pokriveni betonom ili pločicama i stoga ne postoji drugi način uzgoja hrane osim u kontejnerima.
Mali urbani prostori mogu biti osjetljivi na višak vode zbog izolacije. Važno je voditi računa o drenaži u posudama kako višak vode koji se skupi ili odvede s površine ne bi prouzrokovao štetu. Provjerite koliko vode treba svakoj biljci da je previše ne zalijete i napravite dobru drenažu ako se radi o biljkama koje ne vole vlažnu zemlju. Planirajte štedjeti vodu što je više moguće – koristite lokalne resurse i reciklirajte vodu iz sudopera ili klima uređaja, na primjer.
Osim tla i vode, biljkama je za rast potrebno sunce i svjetlost. Nedostatka sunca i svjetla čest je slučaj kada su u pitanju mali prostori u urbanom okruženju. Promotrite detaljno koliko sunčanih sati i koliko je osvijetljena površina koju planirate ozeleniti. Prostor treba dizajnirati u skladu s tim i razlikovati heliofite (biljke koje trebaju puno svjetla) od sciofita (biljke koje mogu rasti u sjeni ili polusjeni).
Posebno treba voditi računa o kvaliteti zraka u prostoru gdje planiramo uzgajati hranu u urbanoj sredini. Idealno je da je udaljen najmanje 100m od bilo koje veće prometnice/autoceste, ili da je viši od 3. kata. Također, ne privlače sve biljke onečišćenje na sebe – neke se čak mogu koristiti kao barijere.
Uključivanje okomitih vrtova u ovaj koncept vrlo je korisno za stvaranje i korištenje više prostora. U ovom slučaju također može biti potrebno slaganje biljaka jedne blizu druge – zato je važno voditi posebnu brigu o pratećoj sadnji kada uzgajate hranu u malim prostorima. Također je pametno birati vrste povrća koje brzo rastu i beru se dok rastu (kao što su kres salata, vlasac, nasturtium itd.)
Popratna sadnja je način kombiniranja sadnje dvije ili više kultura zajedno. Popratna sadnja je oblik polikulture. Kombiniranjem biljaka koje se međusobno nadopunjuju možemo stvoriti raznolike gredice i značajno povećati količinu uzgojene hrane po jedinici površine. Kombiniranjem „dobrih susjeda“, biljke jedna drugoj osiguravaju uzajamnu fizičku potporu i zaštitu, pozitivno utječemo na zdravlje tla, kontrolu štetočina, oprašivanje i osiguravanje staništa za korisne insekte.
Svaka sorta mrkve, brokule, kupusa ili bilo kojeg drugog usjeva može doći u različitim veličinama. Male sorte često su označene kao “minijaturne”, “baby” ili “kompaktne”.
Birajte sorte koje ne zauzimaju veliki prostor ili imaju agresivnu naviku rasta.
Sukcesijska sadnja znači uzgoj različite sorte istog usjeva koje sazrijevaju u različito vrijeme. Umjesto da uzgajate jednu žetvu mrkve, možete uzgajati proljetnu, ljetnu i jesensku mrkvu. Ključ uspješne sukcesijske sadnje je planiranje.
Rezidba je jedan od načina da maksimalno povećate žetvu na malom prostoru. Neorezani usjevi poput rajčica, jagoda i krastavaca mogu zauzeti puno više prostora nego što je potrebno. Rezidbom se potiče biljku da uzgaja više plodova umjesto da svoju energiju usmjerava na rast lišća.
U permakulturnom dizajnu postoji ključni načelo koje se zove “koristi rubove i margine vrijednosti”. Bilo da imate ogradu, zid ili uske gredice, trebali biste iskoristiti što je više moguće rubove vrta.
Na primjer, možete napraviti višegodišnje gredice za prateću sadnju uz rub vrta. Biljke poput lavande, ružmarina i višegodišnjeg bilja mogu pomoći vašim usjevima u oprašivanju i suzbijanju štetočina.
Cilj ove lekcije je da učenici nauče kako primijeniti permakulturnu analizu i alate u stvaranju produktivnih zelenih površina na malim površinama kao što su dvorišta i balkoni. Saznat će moguća rješenja za uzgoj hrane u malim urbanim sredinama.
Isplanirajte vrt na vašem balkonu/terasi/dvorištu
