Vježba: Runda

1. Učenike upoznajemo da ćemo provesti vježbu odlučivanja pristankom te ih upoznajemo sa još jednim novim pojmom – „runde“ – kao metode koju ćemo koristiti tijekom vježbe.
2. Organiziramo grupu na način da sjedimo raspoređeni u krug okrenuti jedni prema drugima. Objasnimo zašto koristimo metodu runde (svi imamo jednako pravo na komunikaciju, svi se mogu izraziti, svi mogu vidjeti ostale članove grupe i njihove reakcije). Objasnimo kojim redom se govori i mogućnost da se preskoči odgovor na postavljeno pitanje kao i da na kraju runde oni koji su preskočili odgovor mogu ipak odgovoriti na pitanje. Objasni se pojam i uloga facilitatora u procesu.
3. Prvu rundu (krug) testiramo sa nekim jednostavnim pitanjem (npr. Kako se osjećam kada trebam na ovaj način komunicirati? ili Što mislim o ovoj metodi?).
4. Kada smo uspješno završili barem jedan krug runde i ustanovili da nema nejasnoća definiramo temu o kojoj ćemo odlučivati metodom odlučivanja pristankom.

Vježba: Odlučivanje pristankom

Voditelj/facilitator predstavlja elemente metode odlučivanja pristankom (i znakove neverbalne komunikacije koji će se koristiti tijekom vježbe):

1. Definiranje prijedloga o kojem se odlučuje te upoznavanje sudionika sa kontekstom u kojem se odluka donosi (prijedlog bi trebala biti tema bliska učenicima – prijedlog lokacije izleta/ekskurzije, korištenje zajedničkih resursa – lokacija školskog vrta, ime školske zadruge ili neka slična tema). NAPOMENA: Da bi bio prihvaćen prijedlog ne treba biti „savršen“ na način da je to idealni prijedlog svih članova grupe. Treba biti takav da bude prihvatljiv svima i dovoljno dobar da sa njim svi koji odlučuju „mogu živjeti“, da na njega nemaju prigovora te da su ga voljni isprobati.
2. Na definiran prijedlog slijedi runda za pojašnjene u kojoj sudionici predlagatelju mogu postaviti pitanja kojima dobivaju pojašnjenja i/ili dodatne informacije o prijedlogu. Važno je da je prijedlog jasan svima koji odlučuju te se po potrebi i sam prijedlog može preformulirati da bi bio jasan svima. (Ne daju se kontra prijedlozi niti alternativni prijedlozi već se uklanjanju nejasnoće u vezi sa predloženim)
3. Slijedi runda u kojoj se sudionici neverbalnom reakcijom izjašnjavanju o prijedlogu (reakcije se izražavaju istovremeno neverbalnim znakovima rukom koje je facilitator ranije predstavio). 
4. Tri su moguće reakcije: pristanak, primjedba i prigovor.  Pristanak označava da nema prigovora i prihvaćanje prijedloga. Primjedba znači da nema prigovora i ne mora označavati slaganje prijedlogom, ali se prijedlog prihvaća uz neku izraženu dopunu koja suštinski ne mijenja sam prijedlog. Primjedba se ne treba argumentirati i može značiti neslaganje ali bez konkretnih argumenata protiv prijedloga. Primjedbe se smatraju kao prilozi te se bilježe. Izražava se dlanom okrenutim prema dolje Prigovor znači da ne prihvaćamo prijedlog te argumentiramo razloge za koje smatramo da nisu prihvatljivi – razlozi trebaju biti takvi da ugrožavaju ili oštećuju nekog od članova grupe ili drugog pojedinca kao i da prijedlog nije u skladu sa etičkim načelima, vizijom i ciljevima koje zastupamo. Prigovor se izražava dlanom okrenutim prema gore jer se smatra prilogom donošenju ispravne odluke prihvatljive svim članovima grupe. Ukoliko nema prigovora donosi se odluka
5. Ukoliko ima prigovora oni se rješavaju na način da se prijedlog odluke mijenja i dorađuje kako bi uvažio prigovor. Prigovor u novi prijedlog odluke može integrirati facilitator ili može biti dio procesa grupne odluke cijele ili dijela grupe onih koji sudjeluju u odlučivanju.
6. Grupe se izjašnjava o novom prijedlogu odluke novom rundom neverbalnih reakcija i ako na novi prijedlog nema prigovora donosi se odluka. Dokle god ima prigovora odluka se ne može donijeti.
7. Zaključuje se donošenje odluke te se bilježe primjedbe ukoliko ih je bilo i ukoliko i one nisu integrirane u prijedlog. Slijedi dogovor o provedbi, rokovima i testiranju ukoliko je potrebno
8. Proslava zbog uspješnog grupnog donošenja odluke