Menu
Trajanje: 2 sata
Ova lekcija će pokriti temu kompostiranja – obrade organskog otpada uz pomoć aerobnih organizama. Potencijalni problem biootpada nastalog u kućanstvu, poljoprivrednoj ili industrijskoj proizvodnji uz pomoć kompostiranja pretvaramo u odličan I jeftin resurs upotrebljiv u uzgoju biljaka na balkonu, vrtu i na većim površinama
U prirodi, svi uginuli organizmi se raznim prirodnim procesima razgrađuju i masa njihovih tijela postaje dio novog ciklusa života. Priroda je štedljiva i razumna, ništa ne baca, ne gradi golema odlagališta uginulih biljaka ili životinja. Ona reciklira. Razgrađuje složene građevine mrtvih organizama na osnovne građevinske blokove, i od njih po složenim planovima, gradi nove. Atom ugljika ili fosfora koji je ugrađen u stabljiku osušenog suncokreta, za dvije godine će možda biti dio ploda krastavca, ili stabla, ili mačke. Ili vas.
Proces kompostiranja zasniva se na imitiranju procesa razgradnje koji se događaju na površini tla. Otpalo lišće i plodovi, osušena trava, slomljene grane padaju na tlo i u povoljnim uvjetima djelovanjem raznih organizama počinje proces njihove razgradnje. Bakterije, gljive, kukci, gujavice, puževi, stonoge… Svi oni svojim djelovanjem mrtvu bio masu razgrađuju i pretvaraju u humus. Humus postaje dio tla, i omogućava novim generacijama biljaka lakši i bolji rast.
Kompostna hrpa je akcelerator ovih procesa i inkubator korisnih mikroorganizama koje želimo razmnožiti i u što većem broju unijeti u tlo.
Kompostiranje je proces razgradnje biomase uz pomoć aerobnih organizama.
Kompostiranje je jednostavan i lagan način da svoj biorazgradivi otpad iz problema pretvorimo rješenje; u koristan proizvod – kompost.
Svako kućanstvo dnevno proizvodi određenu količinu biorazgradivog otpada. Kuhinjski otpad, i ostali biorazgradivi otpad iz kućanstva predstavlja više od polovine ukupnog otpada koje prosječno kućanstvo proizvedi na dnevnoj bazi. Ako tome dodamo i „otpad“ koji imamo na vrtu ili okućnici (ostatci vrtnih biljaka, stabljike, lišće, plodove koji nisu za jelo, ostaci od orezivanja voćki, korova i ukrasnih biljaka…) omjer biorazgradivog u ukupnoj masi otpada raste još i više. Taj otpad zahtijeva adekvatno zbrinjavanje, bez obzira hoćemo li ga zbrinuti mi sami, ili komunalno poduzeće. Ako živimo u mjestu gdje nije organizirano odvajanje biorazgradivog otpada (i ostalih vrsta otpada), sav otpad odlazi izmiješan na istu hrpu, zatrpava se novim otpadom i zemljom. Biorazgradiva komponenta takvog miješanog komunalnog otpada razgrađuje se bez prisustva kisika, uz pomoć anaerobnih mikroorganizama. Oni kao nusprodukt svog djelovanja proizvode metan, jako potentan staklenički plin. Također, odlagališta nerazvrstanog otpada su i velika opasnost za podzemne vode, curenje štetnih tvari iz takvih odlagališta su potencijalna ekološka katastrofa.
Direktne koristi koje ostvarujemo kompostiranjem su:
Materijal pogodan za kompostiranje dijelimo na:
Materijal bogat dušikom (dušični materijal N)
Ovo nisu dobri sastojci kompostne hrpe, ili su anorganski i nisu razgradivi u kompostnoj hrpi, ili bi kemikalije degradirale kompost i kontaminirale tlo u koje bi unijeli takav kompost.
Kompostirati možemo početi već u stanu, tamo gdje nastaje većina našeg bio otpada.
Dovoljna je jedna kanta zapremine 40 do 60 litara. Postupak je jednostavan. Kantu izbušimo po obodu da kompost ima dovoljno zraka, dno pokrijemo izlomljenim ili izrezanim grančicama, tako da zrak može doći i do dna posude. Na njih ide nešto kartona ili suhog lišća, i malo zemlje, ili gotovog komposta. Zemlja ili kompost služe kao inokulator, u njima su mikroorganizmi koji će naseliti naš kuhinjski i ostali otpad i vremenom ga pretvoriti u kompost. Kuhinjski otpad je bogat dušikom, pa ga treba miješati s nekim ugljikom bogatim materijalom. Karton, piljevina, drvna sječka ili suho lišće će poslužiti svrsi. Kad ubacimo naš otpad u ovaj mali kućni komposter, jednostavno ga prekrijemo piljevinom i ovlažimo po potrebi. Omjer bi trebao biti otprilike tri dijela smeđeg, ugljikom bogatog materijala za svaki dio zelenog, ugljikom bogatog materijala. Znači, za svaku šaku ostataka iz kuhinje, tri do četiri šake piljevine (ili s čim već raspolažete). Sadržaj kante bi trebalo promiješati svakih par dana, tako da zrak dođe u sve dijelove posude. Posudu možete držati u stanu ili na balkonu, bitno je da nije na direktnom suncu i da zimi nije izložena smrzavanju. Osim pravilnog omjera dušika, ugljika i pristupa zraka u posudu, jako je bitna i odgovarajuća vlažnost. Ako je kompost presuh, potrebno ga je navlažiti, ako je prevlažan dodamo još malo piljevine i sve izmiješamo. Proces kompostiranja možemo odraditi od početka do kraja u ovakvom kućnom komposteru i gotovi kompost koristiti u vrtu, posudama za cvijeće, ili ga darovati nekom tko ima vrt.
Ako imate svoj vrt i vrtni komposter, ovakav kućni komposter može poslužiti kao prikladno spremište. U njega slažete kuhinjski otpad pomiješan sa odgovarajućom količinom ugljikom bogatog materijala dok se posuda ne napuni. Kad se posuda napuni, ili vam je trenutak pogodan, sadržaj ispraznite u vrtni komposter.
Ako kućni komposter koristite kao privremeno spremište biootpada nastalog u kućanstvu, i ne namjeravate sadržaj kompostirati do kraja u njemu, nego u vrtnom komposteru, postupak je isti; smeđi i zeleni materijal slažite u slojevima, ali bez dodavanja vode. Piljevina (ili neki drugi suhi ugljikom bogati materijal) će upiti vodu iz kuhinjskih ostataka i spriječiti nastajanje štetnih plinova i neugodnih mirisa.
Kompostiranje u urbanim uvjetima ima svoje izazove. Prostor na kojem možemo kompostirati je ograničen, većina stanovnika grada živi u stanovima bez privatnog dvorišta. Ako imate sreću da vaša zgrada ima zajednički prostor, vrt ili okućnicu, vrtni komposter možete postaviti i u njega. Naravno ako se svi stanari zgrade slažu. Klasični vrtni komposter nije uvijek najbolje rješenje, naročito ako ima više korisnika. Teško je kontrolirati da li svi stanari/korisnici ubacuju dovoljno ugljičnog materijala, da li možda vlaže kompost previše… Kompost ipak zahtijeva i nadzor i povremene intervencije, bez obzira koliko minimalne bile. Kontrola temperature, vlage, povremeno preokretanje hrpe, dodatni je posao koji neće svi rado preuzeti. A kompostna hrpa prepuštena sama sebi lako može početi zaudarati.
Elegantno rješenje za komunalni, zajednički komposter je neka od varijanti roto kompostera.
Upotreba ovakvog kompostera je jednostavna. Korisnik ubaci svoj biootpad, ubaci potrebnu količinu smeđeg, ugljičnog materijala i zarotira komposter. Rotiranje kompostera miješa i prozračuje kompost, i proces kompostiranja se odvija relativno brzo. Ovisno o izvedbi, ovakvi komposteri se mogu prazniti ručno, ili mogu biti protočni, tako da gotovi kompost sam ispada kroz predviđene otvore.
Kompostiranje uz pomoć gujavica (glista) također je jednostavno. Ovi kolutićavci ne traže mnogo. Možemo ih držati doslovno u kanti pod sudoperom, ili imati površinu od nekoliko stotina metara kvadratnih na kojima ćemo ih uzgajati. Kompostna gujavica (najčešće Eisenia fetida, mada se koriste i neke druge vrste) zahtjeva malo. Potreban joj je prostor za život (kanta, plastična, ili drvena posuda s poklopcem), hrana, vlaga i zrak. Jako je efikasna u pretvaranju biootpada u glistinac. Ako su im uvjeti za život dobri, neće napuštati namijenjeno im stanište. Svoj broj reguliraju same. Ako osjete da su se dovoljno namnožile, odnosno popunile stanište, jednostavno se prestanu razmnožavati. Glavni proizvod kompostnih gujavica je njihov izmet, vermikompost (glistinac). Glistinac je bogat hranjivima koje biljke mogu direktno usvojiti.
Kompostiranje u vrtu najčešći je način kompostiranja. Kompostirati možemo u komposterima ili bez njih, na hrpi. Bez obzira kompostiramo li u komposteru ili bez njega, bilo bi dobro da naša vrtna kompostna hrpa ima zapreminu jednog kubičnog metra. Iskustvo je pokazalo da je kompost složen u takav volumen dovoljno prozračan tako da i sredina kompostne hrpe dobija dovoljno zraka, te da uvjeti u svim fazama kompostiranja budu aerobni.
Vrtni komposter možemo napraviti i sami, od materijala kojeg imamo pri ruci. Stara daska, palete, paneli, cigla, kamen, žičana mreža. Oblik vrtnog kompostera je najčešće kocka, ili valjak (ako koristimo žičanu mrežu).
Zreli, gotovi kompost iz našeg kompostera koristit ćemo u vrtu kako bi poboljšali kvalitetu tla. Da bi naš vrt i kulture koje uzgajamo od komposta imali što više koristi, moramo paziti na sljedeće:
Izvori materijala za naš kompost većinom su biootpad nastao u našem kućanstvu ili gospodarstvu. Ponekad su nam potrebe za kompostom odnosno kompostnim materijalom veće nego što ih imamo. Tada možemo prikupljati ili kupovati tuđi biootpad koji ćemo kompostirati da zadovoljimo svoje potrebe za kompostom. Bez obzira je li nam je materijal besplatan ili ga kupujemo, dobro je voditi računa da u kompost ne unosimo materijale koje ne želimo u svom vrtu. Poljoprivredne kulture se često tretiraju različitim pesticidima, i ostatak takvih kemikalija prisutan je i u žetvenim ostatcima. Termalna kompostna hrpa razgradi većinu ostataka pesticida, ali ipak ne sve. Takvi ostatci pesticida proći će nerazgrađeni kroz kompost, unijet ćemo ih u vrt, naštetiti mikro i makrobiologiji tla. Na kraju ćemo i te štetne kemikalije ili njihove ostatke konzumirati sa povrćem i voćem koje uzgajamo.
Bez obzira na vrstu kompostera, uvijek nastojimo da naše kompostne hrpe imaju zapreminu jednog prostornog metra. Takav volumen omogućava dovoljno kisika i kompostu u središtu kompostne hrpe. Zrak, odnosno kisik je neophodan aerobnim mikroorganizmima koje pravilnim kompostiranjem uzgajamo u kompostu.
Sve organske tvari sastoje se od ugljika (C) u kombinaciji s manjim količinama dušika (N). Ravnoteža tih dvaju elemenata naziva se omjer C:N. Materijale s velikim udjelom dušika zovemo dušičnim ili zelenim materijalima: životinjski izmet, urin, pokošene trava, ostatci povrća i voća, talog kave. Materijale s velikim udjelom ugljika zovemo smeđim materijalom: piljevina, drvena sječka, slama, karton i sl. Aerobni mikroorganizmi u kompostnoj hrpi najaktivniji su pri omjeru 1N:3C. Znači, za svaku jedinicu zelenog, dušičnog materijala potrebno je dodati tri jedinice smeđeg, ugljičnog materijala.
Materijal slažemo u slojevima, kao na shematskom prikazu niže, dok ne napunimo komposter ili ne postignemo željeni volumen. Između svakog sloja poželjno je polijevati materijal vodom, pazeći da ne pretjeramo. Materijal mora biti vlažan, nipošto natopljen.
Uz odgovarajuću vlagu (cca 60%) i dovoljno zraka (kisika), naša će se kompostna hrpa brzo početi zagrijavati.
Uzmemo u ruku malo komposta I stisnemo ga u šaku.
Rezultat broj 1:
Kompost je na dodir vlažan I hladan, miris mu je neugodan. Kad ga stisnemo u šaku iz njega kapa tekućina
Kompost je prevlažan, u njemu su počele dominirati anaerobne bakterije koje su kompostu nepoželjne.
Kako “popraviti” prevlažan kompost:
Pretresti I prozračiti kompostnu hrpu dodavajući još ugljičnog materijala. Suhi ugljični materijal upit će višak vlage. Ovako prosušena I prozračena hrpa brzo će početi raditi, odnosno aerobni mikroorganizmi će ponovno dobiti idealne uvjete za život I izdominirati će nepoželjne mikroorganizme.
Rezultat broj 2:
Kompost je na dodir suh ili samo mako vlažan. Kad ga stisnemo u šaku materijal se rasipa. Materijal koji smo složili u kompostnu hrpu se sporo ili nikako razgrađuje. Kompostna hrpa se ne zagrijava.
Kompost je presuh, sastojci kompostne hrpe su nerazgrađeni, mikrobiološka aktivnost je minimalna
Kako “popraviti” presuh kompost:
Protresti ili presložiti kompostnu hrpu jednakomjerno vlažeći materijal.
Rezultat broj 3:
Kompost je na dodir vlažan, kad ga stisnemo u šaku formira se u grudu iz koje nije moguće iscijediti vodu. Formirana gruda komposta lako se rasipa na mali pritisak. Materijal u kompostnoj hrpi očito se razgrađuje, nema neugodnih mirisa.
Kompost ima idealnu vlažnost, nije ni presuh ni prevlažan. Intervencija nije potrebna.
Mikroorganizmi koji razgrađuju kompostni materijal u dobrim uvjetima koje smo im osigurali brzo se razmnožavaju, jedu kompostni materijal i jedni druge, te je povišena temperatura kompostne hrpe rezultat tih burnih aktivnosti na mikroskopskoj razini. Rastuća temperatura kompostne hrpe pokazatelj je da smo dobro odredili omjer C:N, te da vode i zraka ima dovoljno.
Termalno kompostiranje dobro je iz više razloga. Temperatura uništava
Temperaturu kompostne hrpe kontroliramo toplomjerom. Temperatura ne bi smjela prelaziti 65 stupnjeva C. Kad temperatura dosegne maksimalnu temperaturu kompost je potrebno presložiti, odnosno prozračiti i eventualno ovlažiti. Temperature više od 65 stupnjeva uništavaju i korisne mikroorganizme koje želimo razmnožiti i u što većem broju unijeti u tlo.
Nakon dva ili više preslagivanja kompostne hrpe (ovisi o materijalu i usitnjenosti početnog materijala) primjećujemo da kompostna hrpa više ne razvija tako visoke temperature. Početni materijal je razgrađen i više ga ne možemo prepoznati. U kompostu je i dalje prisutna mikrobiološka aktivnost, ali više nije tako burna. Materijal koji smo dobili je tamno smeđe boje i ugodnog, zemljanog mirisa. Kompost možemo koristiti u vrtu, kompostnim pripravcima, kao malč i slično.
Ako kompost namjeravamo koristiti za izradu presadnica ili kao dodatak supstratu za lončanice, kompost bi trebao proći i fazu zrenja, odnosno odležavanja da se mikrobiološka aktivnost smanji do granice kada više ne može naškoditi našim biljkama. Presložimo ga, ako treba ovlažimo i ostavimo na pogodnom mjestu tri do šest mjeseci.
Jednostavan „salata test“ pomoći će nam da ustanovimo dali je kompost dovoljno zreo. U posudicu komposta posijemo nekoliko sjemenki salate. U zrelom kompostu sjemenke salate će nići za dva do pet dana. Biljke bi trebale biti tamno zelene i zdrave. Ako salata ne nikne nakon nekoliko dana (dva do pet), ili su ponikle biljke očito pod stresom, nepravilne, kržljave i svjetlo zelene, ostavimo kompost još neko vrijeme da sazrijeva.
Cilj ove lekcije je da učenici prepoznaju potencijal biootpada, uoče potencijalne resurse iz svoje okoline (škola, kućanstvo, imanje, selo ili grad) i uz pomoć ponuđenih alata nauče kako problem pretvoriti u rješenje.
Izrada kompostera od daske.
Od materijala kojeg imate izradite komposter zapremine 1m kubni. Komposter mora biti dovoljno čvrst da zadrži formu za vrijeme kompostiranja. Poželjno je da se može lako razmontirati I olakšati pristup kompostu te rad s njim (prevrtanje, pražnjenje kompostera)
Komposter od daske
Komposteri napravljeni od paleta ili reciklirane daske veoma su popularni među vrtlarima i ostalim praktikantima kompostiranja. Materijal je lako nabaviti, a za izradu ne treba biti posebno vješt. Efikasan komposter možemo složiti od paleta, bez ikakvih intervencija alatom. Jednostavno posložimo palete na bok, tako da u tlocrtu formiraju kocku, povežemo ih špagom, žicom, čavlima ili vijcima i komposter je spreman za punjenje. Dimenzije paleta koje su u najčešćoj upotrebi su 120cmx80cm. Ovako sklopljen komposter ima dimenzije 120cmx120cm i visok je 80cm. Njegova zapremina je nešto veća od 1m3 (točnije 1,152m3 ili 1152l) ali se i dalje sredina kompostne hrpe može dovoljno prozračivati.
Za napraviti komposter od paletne ili neke druge daske potrebno je malo vještine s alatom. Ako i nismo baš neki vješti stolari izrada kompostera je odličan početnički projekt. Ako su palete izvor daske za budući komposter, prvo ih moramo rastaviti. Alat koji će nam trebati za rastavljanje paleta je: čekić, poluga, kliješta… Nastojte raditi na čistoj i ravnoj površini i biti maksimalno oprezni. Hrđavi čavao koji viri iz daske može prouzročiti ozljede.
Definirajte dimenzije budućeg kompostera, izmjerite i otpilite daske na željenu duljinu i sastavite četiri iste stranice kao na skici dolje
Svaku dasku učvrstite sa dva vijka kako bi stranice bile čvrste i stabilne. Vodoravne daske na stranicama kompostera možete složiti tako da između njih ima malo prostora. Tako će se kompost bolje prozračivati i kompostni procesi nesmetano odvijati. Ako se ipak odlučite na gusto posložene daske i nakon prvog ciklusa kompostiranja zaključite da u kompostu nedostaje kisika, možete bušilicom probušiti dodatne rupe za zrak. Zapremina kompostera u idealnim uvjetima bi bila 1m3, ali bi toliki komposter za neke bio prevelik. Možda nemamo dovoljno prostora ili materijala za toliki komposter, pa mu dimenzije slobodno prilagodimo svojim potrebama. Stranice možemo spojiti špagom, žicom ili možda možemo izraditi neke jednostavne kopče.
Karakteristike drvenog kompostera
Problem eventualnog isušivanja komposta možemo riješiti oblaganjem unutrašnjih stranica kompostera kartonom. Kartonska obloga, osim što sprječava isušivanje je i barijera između kompostnih mikroorganizama i drvenih stranica. Ova mala intervencija može produžiti životni vijek kompostera za nekoliko godina. Ako želite produžiti vijek trajanja kompostera ne savjetujemo bojanje. Boje se vremenom ispiru i ljušte u kompost i okolno tlo, i skupa sa kompostom završavaju u vrtu i našoj hrani. Drvo možete zaštititi paljenjem. Ova tehnika zasigurno će produžiti trajnost kompostera.
Drveni komposter može sam po sebi biti pravi ukras vrta. Ako imate dovoljno vještine, talenta i vremena, napravite drveni komposter čija je baza peterokut ili neki drugi mnogokut. Stranice možete ukrasiti drvorezom, drvorez kombinirati sa paljenjem površine… ili dodatne rupice za prozračivanje bušiti po nekom uzorku ili crtežu. Mašta i volja su granica, iskustvo i vještinu stječete radom.
